Glavaševo

Opet se Bosna i Hercegovina pokazala kao sigurno utočište za hulje. Branimir Glavaš, ratni zločinac, ili pak saborski zastupnik Republike Hrvatske, pravosnažno osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu od deset godina zbog ratnih zločina počinjenih protiv srpskih civila u Osijeku 1991, uredno se došetao u našu zemlju. Viđen je u Ljubuškom, Tomislav-Gradu i selu Grabovici (ali ne onoj poznatoj po ratnim zločinima Armije BiH), a nakon što je Ivi Sanaderu ostavio videoporuku kako neće u zatvor. 

U BiH se sem Glavaša već nalaze brojna lica s potjernica hrvatskog MUP-a. Prošle godine u Sarajevu je skoro pa s ovacijama dočekan dr. Ognjen Šimić, koji je u Hrvatskoj osuđen na devetogodišnju kaznu zatvora zbog uzimanja mita. Ovdje je nedavno dobio i licencu za rad od liječničke komore i još se nemali broj domaćih uglednika angažirao da ga smjesti u ovdašnji centar za srce, no Klinički centar Sarajevo još odolijeva ovom angažmanu.

Uz Šimića, koji se slavodobitno i slikao za regionalne televizije, hrvatski mediji u Hercegovini su pronašli i Jozu Ćurkovića, nekadašnjeg čelnik Salonita, traženog zbog sumnji da je oštetio tu tvrtku za oko stotinu miliona kuna. Od hrvatske afere Maestro u BiH se skrio i poduzetnik Svjetlan Stanić, kojega je hrvatski USKOK teretio da je davao mito. Stanić je, pak, mirno nastavio sudjelovati u obiteljskom poslu i danas "iznajmljuje" kancelarije u sarajevskoj centrali Feroelektra, u zgradi koju su Stanići dali pod hipoteku uprkos zakonu. Privatizacija Feroelektra je i u BiH višegodišnja afera. 

Kolege iz susjedne nam Hrvatske tvrde da se na popisu onih koji su Bosnu i Hercegovinu izabrali kao sigurnu destinaciju umjesto zatvorskih ćelija nalaze ubice, lopovi, kriminalci raznih vrsta i svi su vlasnici dvojnih državljanstava. Važi i obratno: još prošle godine u Federaciji BiH raspisano je više od 20 međunarodnih potjernica, a u RS-u isto toliko, za osobama koje imaju dvojno državljanstvo BiH i Hrvatske i za koje se zna ili se sumnja da su od ovdašnjeg zakona utekli do Splita ili Zagreba. Najpoznatiji među njima je svakako nekadašnji član Predsjedništva BiH Ante Jelavić, nedavni junak spektakularne otmice. Sve će to jednog dana biti riješeno, obećavaju ministri pravdi kako Hrvatske, tako i naše zemlje, no ima jedan mali problem: i kada se potpiše dugo očekivani ugovor među dvije zemlje o međusobnom isporučivanju osumnjičenih i osu­đenih zločinaca, najavio je nedavno Slobodnoj Evropi hrvatski ministar pravosuđa Ivo Šimonović, to se neće odnositi na ratne zločince, već samo na ostale. Također, ustvrdio je Šimonović, izručenju neće podlijegati ni finansijska kaznena djela. Što će reći da bi nakon tog ugovora, naprimjer, Šimić trebao biti izručen Hrvatskoj, ali zato Hrvatska ne bi morala isporučiti BiH Jelavića. 

I Branimir Glavaš mogao bi ostati slobodan i neizručen čak i kada mu hrvatski sabor ukine imunitet. Možda nije zgoreg da Sabor pokrene i inicijativu da prijateljska BiH Grabovici kod Ljubuškog promijeni ime – da se zove Glavaševo. Ne samo zato da bi se razlikovalo od one Grabovice s početka teksta, već i zato što vlasti na ovim prostorima – jednako u Hrvatskoj, Srbiji i na sve tri strane u BiH – vole, brane i slave svoje ratne zločince.